Svi ste čuli za Transilvaniju, neko je možda i bio tamo. Postoji i nekoliko dijelova dugometražnog crtanog filma koji se zove Hotel Transilvanija. Uglavnom prepoznatljiv toponim. Tamo u Transilvaniji nalazi se grad Sigišoara, jedan od sedam gradova na ovom prostoru koji je najzanimljiviji turistima, zašto?
Njegove srednjovjekovne zidine su pod zaštitom UNESCO-a, a njihovu očuvanost mnogi upoređuju i sa Dubrovnikom. Ipak, najvažniji razlog posjete Sigišoari je Drakula. Odnosno Vlad Tepeš, pravim imenom. On je bio stvarna istorijska ličnost koju je krajem 19. vijeka populizovao irski književnik Bram Stoker sa svojom pričom o grofu Drakuli. Glavni lik romana bio je vampir, što Tepeš ipak nije bio, no bio je nadaleko poznat po okrutnosti prema svojim neprijateljima.
Tepeš je nadimak koji su mu dali Turci, a u prijevodu znači „nabadač“, upravo zato što mu je omiljena metoda mučenja neprijatelja bilo nabadanje na kolac. Tome svjedoči jedna od poznatih grafika na kojoj Vlad ruča na poljani okružen šumom kolaca na kojima pate žrtve. Ime Drakula dobio je po ocu koji je bio u viteškom redu zmaja (drakula znači zmaj na latinskom) i kao istaknutog borca prozvali su ga drakulom.
Staroslovenska i srpska mitologija obiluju mitskim horor bićima kao što su vodenjak, karakondžula, drekavac, baba jaga, todorci itd., a važno mjesto zauzima i već pomenuti vampir. Jedan od najpoznatijih vampira u srpskoj mitologiji, a i šire je čuveni Sava Savanović iz sela Zarožja pored Valjeva.
Milovan Glišić je u pripovjetci o Savi Savanoviću ispričao priču o tome kako je u Zarožju postojao vampir koji je noću ubijao ljude u vodenici, sve dok se nije pojavio hrabri Strahinja koji je na prevaru izvukao ime od vampira i sa ostalim stanovnicima sela pronašao njegov grob u „krivoj jaruzi pod račvastim brestom”. Sa crnim konjem, glogovim kocem i vodom adžijazmom ispoštovani su svi rituali upokojstva vampira i Savanović se više nije pojavljivao.
Prije dvije godine sjedeći u restoranu Anin Dvor u Šekovićima sa inspirativnim i živopisnim čovjekom, srpskim piscem Vladom Arsićem i pričajući na razne teme, od svakodnevnih, preko književnih, pa do životnih dotakli smo se jednog zaboravljenog događaja. Takve Vlada najviše voli i o njima je često i pisao. Na priču o turizmu Vlada je kroz šalu rekao „Marko, najbolje ti je da izmisliš nekog vampira...“. Onda sam ja kroz osmijeh uzvratio „Ali dragi Vlado, nema potrebe da ga izmišljam. Mi ga već imamo. Najpoznatiji vampir u Bosni i Hercegovini je upravo odavde“. Vlada me pogledao s čuđenjem misleći da se šalim, a onda je pogled prešao u onaj „I? Pričaj čovječe...“
Otkud ja znam za ovu priču? Čitajući raznu literaturu, pod ruku, tj. pod tastaturu mi je sasvim slučajno pala skenirana knjiga „Vampir, knjiga slučajeva“ koja se nalazi u Americi na jednom univerzitetu u Viskonsinu. Onda sam dragom prijatelju Vladi ispričao slučaj vampirizma koji se navodno desio i uzburkao javnost prije tačno 100 godina. Slučaj vampirizma desio se 1923. godine u selu Tupanari, koje je danas dio Opštine Šekovići.
Priča počinje smrću seljaka Paje Tomića, 9. aprila 1923. godine. Negdje se pominje da se slučaj desio u maju 1923. godine, ali slučaj je tada objavljen u novinama. Na temelju gore pomenute knjige koja se u originalu zove „The Vampire; Casebook“ a čiji je autor Alan Dundes slučaj se desio 9. aprila 1923. godine. Ubrzo nakon smrti Paje Tomića, njegova supruga Cvija bila je uznemirena zbog navodnih posjeta njenog muža u toku noći. Tvrdila je da se on pojavljuje s vremena na vrijeme i plaši ukućane. Tačnije rekla je da se njen muž povampirio. Neki od seljana su povjerovali u njenu priču, ali je većina ignorisala njene tvrdnje. Ipak, kada su i njeni sinovi potvrdili ovu priču, mještani sela su se zainteresovali za slučaj.
Konačno je ova pojava vampirizma dobila pažnju na širem području oko sela, pa je odlučeno da vampira treba uništiti. A kako se to čini? Stara oprobana metoda. Sinovi upokojenog koji se očigledno još uvijek nije upokojio zajedno sa mještanina su otkopali grob Paje Tomića, izvadili tijelo i proboli ga glogovim kocem za koji se vjeruje da predstavlja magijski element koji se snažno suprotstavlja elementu nemrtvih. Sinovi i mještani su spalili tijelo Paje Tomića, a pepeo raznijeli. Preostale kosti su vraćene u grob.
Priču su prenijele i novine pod naslovom „Vampir u selu“ (U pitanju je navodno beogradski nedeljnik „Vreme“). Prema izvještaju objavljenom 23. maja 1923.:
“…stari seljak Paja Tomić… umro je 9. aprila ove godine. Ubrzo nakon njegove smrti, njegova supruga Cvija počela je da se žali da joj se mrtvi muž počeo vraćati noću kao duh i da trči po kući plašeći ukućane. Neki Cviji vjeruju, a neki ne, iako je ona bez prestanka tvrdila da joj je muž vampir i da se svake noći vraća. Tako je sve trajalo cijeli mjesec, a onda su, pričaju, i njezini sinovi postali svjesni da je u kući vampir. Stevo i Krsto Tomić, sinovi preminulog čovjeka, pozvali su cijelo selo na raspravu o tome što učiniti s njihovim ocem koji se povampirio. Svi su se seljaci složili da vampir mora biti uništen. Odlučili su da moraju iskopati leš, spaliti ga i raspršiti pepeo. Odluka je provedena u djelo. Seljaci su naoružani krampovima i lopatama krenuli na groblje. Neki su nosili drva za vatru, a neki su pripremili šiljastu motku od gloga. Seljačko mnoštvo predvođeno sinovima pokojnog Paje stiglo je na groblje. Leš je iskopan, proboden glogovom motkom i bačen na kolce. Nakon što je tijelo spaljeno, raznijeli su njegov pepeo, a onih nekoliko ugljenisanih kostiju koje su ostale bacili su natrag u grob…”
Da li je priča realna ili je samo legenda koja služi da roditelji njom plaše nestašnu djecu, to ostavljam vama na razmišljanje?
Ja znam da uloga Transilvanije u Bosni pripada nama. Šala... ili ipak ne, što rekao moj dragi profesor sa studija geografije, Slobodan Marković.
Nije bio drakula, tj. vitez iz reda zmaja, nije bio vladar, a ni grof i što je najvažnije nije nikome naudio. Pristojan i miroljubiv vampir bio je taj naš Pajo Tomić.
Literatura: ”The Vampire:Casebook" Alan Dundes