Koji te vjetar k meni nosi, predstavi se ko si, da li žena ili san...
Stala si pred mene, kao sveta planina iz Biblije. Veličanstvena, nalik Nojevoj barci zatreperila si u mojim očima. Spas od potopa i bespuća, zaljuljuškala si se ispred mojih dječačkih škiljastih pogleda. Survao se niz padine mog nosa južni vjetar na tvoje lice sa sjevera Afrike i talas optimizma zapljusnu mediteranske obale ispod tvojih očiju. Zamaglila si mi vid pješčanim olujama sa Atlasa tvoje ženstvenosti. Između nas tad ostade samo Gibraltarski moreuz, ono zrno morske soli koje odvaja Maroko od Španije. Tiho rekoh sebi u bradu, isušiću taj prolaz i donijeću ti pun šemag čajeva, začina i slatkiša sa šarenih ulica Marakeša.
Rođeni u nama
Znao sam odmah, iza tog osmijeha skriven je vjetar promjene koji si donijela iz Sinajske pustinje, orijentalna muzika koja me uspavljuje i spušta glavu na tvoju kožu topline kašmira. Na mojim usnama procvjetala je Tisa i od te ljepote zastade mi dah. Iz mene pojuriše krda mojih osmijeha kao konji iz Azijskih stepa koje sam brzo sakrio iza svog pogleda kao cirkove načičkane gore na par hiljada metara. Sakrio sam sne u školjke diljem okeana, sne koji su se rodili iz kamene karpatske zemlje mog olovnog bića.
Nas dvoje, sreli smo se tamo gdje su ljudi zapalili prve vatre. Sa molitvom iz srca obrisao sam sve krugove pakla oko nas.
I onda je došao prvi pravi zagrljaj, java ljepša od sna. Kao korijenje drveća u crnu zemlju utisnuli su se tvoji prsti u mene kad si me zagrlila prvi put. Zamirisala si mojim putevima kao ciklama u jesen tamo na Lovničkim padinama. Kad su nam se dlanovi poklopili iz srca nam poteče lava od koje zadrhta i Napulj podno Vezuva. Na zrnu Božijeg tla gdje prestaju, bol, strah, patnja i pakao, a počinju bajke i čarolije sreli smo se nas dvoje. Na tom zrnu su blaga skrivena ispod dvije palme iscrpljene od tajfuna.
Kad su zaiskrila ta dva pogleda, kad su se razgorele baklje naših postojanja istog trena svitalo je na svim geografskim dužinama. Svitalo je i u Belfastu, Rimu i Konstanci, u Taškentu, Mongoliji i Šri Lanci, Timoru i obalama Kineskog mora, Tasmaniji i Vaskršnjim ostrvima, Jukonu i Jukatanu, Ognjenoj zemlji i Azorskim ostrvima.
Naši glasovi i smijeh u tom trenu stigli su i u crne rupe svemira i odjekivaće tamo dok nas ima.
Нема коментара:
Постави коментар